Planiranje putovanja u početnoj fazi obično izaziva euforične osjećaje. Očekuje nas avantura, odlazimo na više nego zasluženi odmor i očekujemo ništa manje nego samo lijepe uspomene kojima ćemo okititi naš povratak. Međutim, vrlo često se zna dogoditi da ispunjavanje albuma lijepim uspomena zapne već na samom početku putovanja.

I dok se u kilometarskoj koloni na nekoj hrvatskih dičnih autocesta pomičete puževim korakom, pitat ćete se: "Kako sam mogao izbjeći autocestu?". Dakle, ako se svog itinerera držite k`o pijan plota i ne uzmete u obzir da su moguće promjene stanja u prometu, kao što je npr. višestruko povećana količina vozila na prometnicama u sezoni godišnjih odmora, mogućnost prometnih nesreća na planiranoj ruti, visoke cijene cestarina na pojedinim dionicama puta ili vremenski uvjeti, nefleksibilnost i nespremnost na putovanje alternativnima cestovnim dionicama može vam neplanirano produžiti putovanje za nekoliko sati ili čak dan te priskrbiti poprilično neugodne uspomene za vaš škarnicl sjećanja.

Izbjeći autoceste u Hrvatskoj nije lako. Tu ima gotovo 1300 kilometara autocesta, što za jednu manju europsku državicu nije nipošto malo. U ljetnim mjesecima za hrvatske autocete karakteristična je gužva, a zimi zatvorene dionice koje zbog bure ili neke druge vremenske nepogode nisu prohodne ili, možemo reći, provozne (?!).

Osim gužve, vremenskih uvjeta i monotone vožnje, na silazak s autoputa lako vas može natjerati i skupoća autoceste, stoga ponuđeni alternativni cestovni pravci na ovoj karti izgledaju kao rajski putevi.

Karta glavnih i alternativnih cestovnih pravaca Hrvatske

Slikoviti prikaz gustoće prometa na glavnim cestovnim pravcima hrvatske

Druga karta pokazuje gustoću prometa na pojedinim prometnicama pa vidimo da autoceste i jesu najprometnije. Osim toga, za cijenu autoceste u oba pravca od Zagreba do npr. srednjedalmatinskih gradova, uz prosječno visoku brzinu vožnje (automobil ima znatno veću potrošnju goriva), obično možete napuniti gotovo toliko goriva da se alternativnim cestama možete voziti u jednom pravcu do toga grada.

Prednosti vožnje alternativnima cestama su višestruke. S obzirom da je brzina vožnje na otvorenim, nenaseljenim cestama Hrvatske 80 km/h, a u naseljenim područjima 50 km/h automobil troši jednake količine goriva, a putovanje se zapravo produljuje tek za sat, dva, tri. Točnije rečeno, pri velikim brzinama automobil troši i više goriva. Stoga vam za putovanje od 300-tinjak kilometara autocestom ili isto toliko kilometara običnom brzom cestom, treba manje goriva. Pri tome dobivate i priliku da svoje putovanje učinite nezaboravnim, ne po neugodnim iskustvima s cesta, već po pejzažima koji će vam promicati pred očima, čija je ljepota nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Ukoliko se vozite se `starom cestom´ prema Dalmaciji, državnom cestom D1 preko Like, imati ćete i zadovoljstvo da na jednom relativno kratkom putovanju osjetite dvije različite klime: kontinentalnu i mediteransku, a podjela je tako oštra da iznenađenje gotovo nikad ne izostaje u trenutku kad iz Like pređemo ovdje Velebit. Pri tom ćete proći kroz Rastoke, Plitvice, i šumovitim te ravničarskim dijelom Like, obroncima naše najveće planine Velebita, i te prizore zavoljeti.

Ukoliko idete u Split vozit ćete se cestom dugom 410 kilometara dok duljina autoputa za isto odredište iznosi 408 kilometara. Smiješna razlika, zar ne?



Putovanje do Rijeke jest kraće autocestom i iznosi oko 160 kilometara, dok običnom cestom duljina puta je oko 230 kilometra. Međutim, obična cesta vam u svakom trenutku pruža mogućnost da se isključite iz prometa, da predahnete, udahnete i osluškujete prirodu koja vas okružuje. Put preko Delnica i kroz goranske šume starom cestom, može biti ništa drugo nego samo zadovoljstvo, put kojeg ćete zapamtiti po gustišima u koja ste skretali i zelenim vizurama koje su vam ispunile dušu.

Stara cesta za Rijeku preko Delnica

Činjenica da je Rijeka udaljena od Zagreba tek nešto više od sat i pol zaista je fascinantna pogotovo kad se sjetimo dugih prašnjavih puta prije autoputa, mislim prije negoli je spomenuti autoput izgrađen. Takva povezanost nije naodmet. Međutim, ako na putovanje prema kvarnerskim ljepotama polazite sasvim rekreativno, možda bi ipak mogli sjahati s brzog autoputa, i prepustiti se krajoliku koji će vaše misli i tijelo obojiti svježinom, a u vaše pomno isplanirano putovanje unijeti dašak avanture.

Karlovac, Duga Resa, pa preko Vukove Gorice kroz Gorski Kotar do Delnica, bajkovitom šumom, presjecajući puteve divljih mačaka i vučica u potrazi za hranom, vožnja prestaje biti samo gutanje kilometara i neosporno brzo stizanje na cilj, već postaje užitak i prilika za upoznavanje nečeg potpuno nepoznatog. Na primjer, Skrad, mala općinica s oko 1000 stanovnika, koji dijeli Lujzinska cesta ponosi se prirodnim bogatstvima; Vrajži prolaz, Zeleni vir i spilja Muževa hiša su još davne 1962. godine proglašeni posebnim geomorfološkim rezervatom, a koje upravo vi upravo sada imate priliku pogledati.

Stara cesta preko Delnica slijedi dionice Lujzijane, prve ceste koja je na najbrži mogući način početkom 19. stoljeća uspjela povezati Karlovac i Rijeku. Tako i malena mjesta uz tu cestu dobivaju priliku za razvoj. Mnoga od njih postaju odmarališta i centri za rehabilitaciju zbog smirujuće prirodne ljepote i svježega gorskog zraka.

Niti gastronomski izazovi nisu za provest se kroz ovaj kraj bez osvrtanja. Oni hrabriji nek potraže Lokve, općinu čuvenu po žabama. Osim što tu možete posjetiti muzej žaba, jedinstven u čitavoj Europi, možete pojesti i žabljih krakova koliko vam srcu drago. Žabe su ovdje specijalitet, a love se na obližnjem jezeru ili u nekoj od brojnih lokvi koje su i imenovale ovaj kraj. Uglavnom, prirodnih ljepota čitavo more, zeleno, naravno. A iznenađenja ne bi bila iznenadenja kad bismo ih mi ovdje sva razotkrili.

I za kraj, putovanje autoputom od oko 160 kilometara vrijedi otprilike isto toliko kuna i još malkice više. Starom cestom od Zagreba do Rijeke ćete stići brojeći 187 kilometara, a potrošit ćete oko 120 kuna, ali ćete putovati znatno dulje. Čarolija Gorskog Kotara zadržat će vas na svakom odmorištu ili restoranu. Možda odlućite svoj odmor provesti baš u Lokvama, pa što?

Istra bez istarskog ipsilona

Istra je postojala bez istarskog ipsilona, a istra bez istarskog ipsilona istra je kakvu želimo upoznati, Istra kakvu sanjamo i zamišljamo da ona istinski jest. Pa iako je sustav autocesta koji svojim oblikom podsjeća na slovo y, Istru smanjio i unutrašnjost približio kako Hrvatskoj, tako i Europi, Istra se opire y, nastojeći očuvati oblik kakav je oduvijek imala i kakvoga volimo. Autocesta A8 (Matulji-Kanfanar) duga je oko 64 kilometra i ona prolazi kroz tunel Učka koji je od 1981. pa sve do izgradnje Dalmatine bio najduži tunel u Hrvatskoj. Kod Kanfanara spaja se s A9 (slovenska granica - Kanfanar - Pula) dugom oko 77 kilometara.

Primjerice, Istarskim ipsilonom od Rijeke do Pule vozit ćete se sat i petnaest minuta duž 110-ak kilometara A8. Ukoliko odaberete alternativnu cestu koja je slijedeća po brzini, vaše vozilo progutat će tek 100-tinjak kilometara, ali ćete ipak doći pola sata kasnije u Pulu. Možda ćete potrošiti i više vremena ukoliko odlučite kušati iz njedara čarobne majčice Istre. Tridesetak kuna koliko ćete uštedjeti od puta, lako ćete rješiti kušajući istarsko vino, ali pripazite, neka vozi dalje.onaj koje je trijezan! Razgledati ljepote Vodnjana je obavezno.

Od Rijeke do Rovinja, situacija je slična; putovanje autocestama je kraće iako je kilometara manje. Ali je zato i beskrajno dosadnije. Brežuljkasta unutrašnjost Istre prilika je za bijeg od realnosti. Čak i ako odolite putokazima istarskih vinskih cesta, svejedno će vas opiti čarolija i bajkovitost ove mitske regije. Ti začarani zeleni brežuljci lomili su pute i divovima i vilenjacima pa zašto im se na biste prepustili i vi makar potrošili pola sata, sat. Vrijedi svake sekunde.

Ljeti bi se lako moglo dogoditi da to vrijeme koje ste tvrdoglavo željeli uštedjeti penjući se na istarski ipsilon, potrošite čekajući u koloni. Zbog velike gustoće i intenziteta prometa u ljetnom razdoblju, dok traje turistička sezona, Istarski je ipsilon pretijesan. U veselijim danima turističke sezone, tunelom Učka prođe više od 14 tisuća vozila.

Želite li vi biti jedan od njih, sretan vam put. Ja odoh putevima Velog Jože, kušati istarske fuže, maneštru i tartufe, a možda načas okusim i koju kapljicu. Psst!

Stara zagorska prema sloveniji – Krapinske i Stubičke toplice

Autoput od Zagreba do Krapine broji tek 60-ak kilometara i put traje manje od sat vremena. U zelenoj sumaglici proljetnih jutara ta vožnja traje tek treptaj oka. U daljini lebde obrisi zagorskih gradića i slikovitih brdašaca posutih kućicama i kletima, okruženih vinogradima, ogrnutih maštom. No istinsku čaroliju Zagorja možete spoznati tek ako se spustite s autoputa i dopustite staroj karti, koju čuvate u pretincu, da vas vodi kroz pitoma mjesta iza padina Medvednice.

Stara Zagorska magistrala jedna je od alternativnih pravaca, no ona gotovo vjerno prati autoput. Ili pravilnije je reći da autoput slijedi magistralu, s obzirom na to da je ova građena 50-ih godina prošlog stoljeća, a autocesta Zagreb - Macelj u 90-ima. Ipak, iako im je kilometraža gotovo jednaka, magistralom ćete se voziti više od pola sata dulje, a pri tom uštedjeti tek 20-ak kuna. Pri tom bi opasno mogli nastradati vaši živci jer stara Zagorska cesta slovi kao jedna od najozloglašenijih cesta u Hrvatskoj. Loše održavana i propterećena gustim prometom. Čitavo Zagorje gravitira prema Zagrebu pa se mnogi nervozni žitelji žure na posao i doma s posla pokušavajući pri tom zaobići prometna pravila i gužvu na najopterećenijim prometnicama Zagorja.



Ako imate vremena i želite sačuvati svoje živce, lako ćete pronaći put do Krapine alternativnim cestama kojima je premreženo čitavo Zagorje. Brežuljci obojani šumama i potočići opisani proljetnim pjesmama, pozivnica su za lagodno i ugodno putovanje kroz ovaj prekrasan i potcijenjen kraj bogate povijesti. Gotovo da i nema brežuljka koji ne nosi neku slikovitu klet ili čak dvorac glasovitih hrvatskih plemića okružen šumarcima poput cvijeta u proljetnoj travi. Jedan od takvih puteva u bajku je svakako i put kroz Zagorje preko Marije Bistrice, Velike Veterničke i Novog Golubovca, pa do Krapine ili nekog drugog mjesta u okolici. Iako je sam put tek 20-ak kilometara duži, putovanje bi potrajalo oko dva sata. Isprepleteni zelenim tračcima zagorskih veduta, to ne biste niti primijetili. A ako poželite skoknuti i do Varaždina, iz Novog Golubovca imate tek 36 kilometara ugodne vožnje. Pri tom ste vidjeli komadić raja koji je tu iza ugla, čeka da se spustite s leđa opake zmije autoceste koja guta kilometre i novce, ostavljajući za sobom samo zaborav.

Uz autoput prema Beogradu, staru cestu koja vodi prema beogradu kroz južne slavonske gradove

Autoput Zagreb – Beograd zapravo je veći dio dužeg autoputa koji vodi od Bregane preko Zagreba i Slavonskog Broda do Lipovca na granici sa Srbijom. Iako nosi oznaku A3, to je zapravo druga autocesta po veličini u RH. Nekadašnja `Autocesta Bratstva i Jedinstva´ je 306 kilometara duga prašnjava linija koja preko teritorija Hrvatske spaja Sloveniju i Srbiju. Njezin značaj za regiju je ogroman, kao i onaj za Hrvatsku, jer spaja gradove poput Županje, Nove Gradiške, Novske, Kutine, Ivanić Grada, Dugog Sela i Samobora. No, za prosječnog vozača ona je tek dugi niz zamornih kilometara koji potiču učestalo zijevanje za volanom te želju da se udari po gasu kako bi se vožnja ravnom Slavonijom okočala čim prije. Iz perspektive vozača na Autoputu bratstva i jedinstva, ova regija je dosadna pustopoljina kojoj se kraj sagledat ne može i koju valja pošto-poto izbjeći. A Slavonija je sve samo to nije!

Skretanje s autoputa u Slavoniji nije poput Crvenkapičinog skretanja sa stazice u šumi gdje svuda izvan staze vrebaju opasnosti. Za početak u Slavoniji nema vukova, bar se nisu pojavljivali u posljednih 100-tinjak godina otkad su se rijetki hrvatski primjerci posakrivali u Gorskom Kotaru i Lici. Ali bez obzira na to, Slavonija je prekrasna regija, koja osim očuvanih prirodnih ljepota, njeguje i neuništiv duh svojih žitelja nadaleko poznatih po gostoprimstvu i srdačnosti.



Najkraća cesta koja bi vas od Bregane odvela do granice sa Srbijom prolazi kroz, naravno, Zagreb. Otud izlazi kroz Sesvete i penje se prema sjeveroistoku i Đurđevcu. Pritom možete svratiti do Bjelovara, pomalo zaboravljenog hrvatskog grada koji korjenje svog postanka vuče još iz doba Rimljana. Čini se kako su Bjelovarčani intrigantni i zagonetni ljudi. Bjelovar je počesto nosio titulu `Enigmopolis´ te prednjačio u izdavanju enigmatike te organziranju nacionalnih i međunarodnih enigmatskih skupova. Ako anagrami i premetaljke ne golicaju vašu maštu, produžite do Pitomače i Slatine, gradića podno Bilogore i Papuka, koji osim očuvanja tradicija Podravine i arboretuma, kriju i neobične crtice iz novije povijesti. U Pitomači ćete pronaći najstarije stablo Ginka u Hrvatskoj, a Slatina je prvi proizvođač hrvatskog pjenušca. Pjenušac i vožnja ne idu zajedno čak ni po ljubaznim slavonskim cestama. Stoga udarite preko Našica i Osijeka pa kroz Vukovar. Tada kada vožnja zamiriše na Dravu i Dunav, ugledat ćete Slavoniju posve novim očima. I ako ste bezbroj puta projurili autoputom, učinit će vam se da ste u Slavoniji po prvi puta. Ugledat ćete privlačniju i zamamniju Slavoniju, Slavoniju kakvu ćete zavoljeti. A i kilometri ovaj put kao da su proletjeli puno brže nego inače. Putovanje ovim alternativnim pravcem je objektivno duže 60-ak kilometara ali, mora se priznati, dvostruko sporije. Barem dvostruko dulje traje i zadovoljstvo što ste upoznali ovaj zaboravljen, ali očaravajući, kutak lijepe naše koji ne zaostaje za razvikanim destinacijama po ljepoti i pristupačnosti. Pritom ćete i uštedjeti 70-ak kuna, uglavnom na cestarini.



Sredinom ožujka u Kopački rit, koji je od Osijeka udaljen tek 15-ak kilometara, slijeće i crna roda. Mještani vele da je njezin dolazak jedini pouzdani znak da je zimi došao kraj. Stoga, spremite zimsku odjeću u ormar, a proljetnu u gepek i pravac na slavljenje proljeća u krilo čarobne Slavonije. I ne idite autoputom, možda i sami pronađete svoj omiljeni pravac cestama i cesticama kroz nasmijana slavonska polja.